IZJAVA - Vladin program od 27.02.2025. Sporočilo za javnost o programu vlade z dne 27.02.2025. Presseaussendung zum Regierungsprogramm vom 27.02.2025

[Hrvatski]

Novi vladin program je sada objavljen ter spomenuli su se u tom programu i narodne grupe. Cilj da je s jedne strani ojačanje šest narodnih grup pravnim usidrenjem u ustav, s druge strani je i cilj razvijanje obrazovne ponude u manjinski jeziki. K ovim točkam ostane otprto pitanje “Kako?”. 

O pravnom usidrenju narodnih grup u ustav mora se reći, da gradišćanskohrvatska i slovenska narodna grupa sa Članom 7 u Državnom ugovoru imaju opsežnu bazu, ka spojena s konzekventnim djelom i ostvarivanjem onu šansu znatno poviši, da naša kultura i jezik budu još dalje preživili. Za druge četire narodne grupe bi usidrenje u Član 7 Državnoga ugovora bilo hitno potribno priznavanje ter bi poboljšalo i njihovu situaciju dramatično. Fundamentalna osnova ali ostane konzekventno ostvarivanje i ispunjenje toga, ča je u Članu 7 zapisano, ar smo nažalost još svenek u tom položaju, da je velik dio naših prav samo na papiru ostao. K tomu je ali to, ča je pred skoro 70 ljet bilo zapisano, dostojno kritike: Prava narodnih grup valjaju do danas samo u u krajina s povijesnim naseljenjem.

Zbog toga je razvijanje obrazovne ponude u jeziki narodnih grup potriban, osebujno daljnja izgradnja ponude, kade postoji i potriboća i udubljenje, ali i ono, kade jur postoji podučavanje u naši jeziki. Ne smi se ali i pozabiti na treći obrazovni put: Potribujemo bolji većjezični program u naši visoki škola kot i sveučilišća. Za nas Hrvat:ice uz pomoć Sloven:kinj podrzahtijevamo konkretnije mjesto profesure, ko se med ostalom bavi s našim jezikom i kulturom, da bi mladi študent:ice imal:e mogućnost da se uču, pišu i u budućnosti objavljaju o ti tema. 

Pa nadalje potribujemo kao HAK i KSŠŠD više dvojezičnih topografskih tablic, arhiviranje i digitaliziranje jezika i idiomov narodnih grup, kot i većjezičnost u službeni uredi i na sudu. (To sve je, kako se znamda more i uganjati, jur zapisano u Članu 7.!)

Ada se ufamo. Za bolju budućnost, u koj nas ne samo toleriraju nego i jače cijenu i podupiraju. Za budućnost, kada se more iživljavati potencijal svakog pojedinca. Ufamo se za novi svit, kade po priznanju jedne manjine slijedi podrška. 

[Slovenski]

Izšel je nov vladni program in med drugim omenja tudi narodne skupnosti. Cilj je po eni strani krepitev šestih narodnih skupnosti z ustavno uveljavitvijo, po drugi strani pa nadaljnji razvoj izobraževalnih programov v jezikih narodnih skupnosti. Pri teh točkah pa ostaja odprto vprašanje: Kako?

Kar se tiče ustavne uveljavitve je treba omeniti, da za gradiščansko-hrvaško in koroško-slovensko narodno skupnost že dolgo obstaja 7. člen Državne pogodbe, vendar tudi po 70 letih njegova implementacija še vedno ni popolna. Za preostale štiri priznane narodne skupnosti bi bila enaka vključitev v 7. člen pomemben korak, a osnovni pogoj za to je dosledno izvajanje obstoječih določil.

Še en ključen vidik je prilagoditev 7. člena današnji življenjski realnosti narodnih skupnosti. Veliko pravic, določenih v 7. členu in v Zakonu o narodnih skupnostih, trenutno velja zgolj na zgodovinsko naselitvenih območjih, dejstvo pa je, da danes velik del pripadnikov_ic narodnih skupnosti živi v urbanih središčih.

Pri nadaljnjem razvoju izobraževanja v jezikih narodnih skupnosti bistveno, da se ponudbo širi tam, kjer obstaja potreba, in krepi ter financira organizacije, ki v teh jezikih že poučujejo. Prav tako zahtevamo boljšo večjezično ponudbo v terciarnem izobraževanju, tako na visokih šolah kot tudi na univerzah. Posebej kot gradiščanski_e Hrvati_ice, s podporo koroških Slovencev_k, pozivamo k ustanovitvi profesorskega mesta na oddelku za slavistiko, ki bi se ukvarjalo tudi z našim gradiščansko-hrvaškim jezikom ter omogočalo poučevanje študentov_k o njem in v njem. Univerzitetni pouk in raziskovanje o vseh jezikih narodnih skupnosti naj se ohranita ali na novo vzpostavita.

Še vedno pa kot HAK in KSŠŠD zahtevamo več dvojezičnih topografskih oznak, arhiviranje in digitalizacijo jezikov narodnih skupnosti ter dialektov, ter dosledno uveljavljanje večjezičnosti v uradih in na sodiščih (kar, mimogrede, vse že določa 7. člen!)

Zato upamo na prihodnost, v kateri raznolikost ne bo le tolerirana, temveč še bolj cenjena in spodbujana. Na prihodnost, v kateri bomo lahko uresničil_e ves svoj potencial. Na svet, v katerem bo vsako priznanje manjšinske identitete spremljala tudi njena podpora in krepitev.

[Deutsch]

Das neue Regierungsprogramm ist erschienen, und auch die Volksgruppen werden darin erwähnt. Ziel soll zum einen die Stärkung der sechs Volksgruppen durch verfassungsrechtliche Verankerung sein, zum anderen sollen die Bildungsangebote in den Volksgruppensprachen weiterentwickelt werden. Zu den Punkten bleibt die Frage zum “Wie?” noch offen.

Zur verfassungsrechtlichen Verankerung ist zu sagen, dass für die burgenländisch-kroatische und slowenische Minderheit der Artikel 7 des Staatsvertrags existiert, aber die Umsetzung nach 70 Jahren noch immer nicht vollständig ist. Für die vier weiteren anerkannten Volksgruppen wäre eine Verankerung im Artikel 7 in gleicher Weise ein wichtiges Zugeständnis, Grundvoraussetzung ist aber die konsequente Umsetzung.

Ein weiterer wichtiger Punkt wäre die Anpassung des Artikel 7 auf die heutige Lebensrealität der Volksgruppen: Denn viele der im Artikel 7 und im Volksgruppengesetz festgelegten Rechte gelten aktuell nur in den historischen Siedlungsgebieten. Tatsache ist jedoch, dass eine sehr große Anzahl der Minderheitenangehörigen in den Ballungsräumen wohnt.

Daher gilt für eine Weiterentwicklung des Bildungsangebotes in den Volksgruppensprachen: Man müsste dort ausbauen, wo Bedarf existiert und dort intensivieren und investieren, wo schon in diesen Sprachen unterrichtet wird. Auch in der tertiären Bildung fordern wir ein besseres mehrsprachiges Angebot in Hochschulen sowie an Universitäten. Im Speziellen ersuchen wir als burgenländische Kroat*innen, mit Unterstützung der Kärntner Slowen*innen, eine Professorenstelle an der Slawistik, welche sich auch mit unserer burgenländisch-kroatischen Sprache beschäftigt und Student*innen über unsere und in unserer Sprache unterrichtet. Universitäre Lehre und Forschung über all unsere Volksgruppensprachen sollen auch weiterhin bestehen oder neu geschaffen werden.

Immer noch verlangen wir als HAK und KSŠŠD aber auch mehr zweisprachige topografische Beschriftungen, Archivierung und Digitalisierung der Volksgruppensprachen und Idiome, sowie Mehrsprachigkeit in Ämtern und Gerichten. (Dies ist alles, wie man vielleicht erraten könnte, auch im Artikel 7 verankert!) 

Wir hoffen also – Auf eine Zukunft, wo nicht nur Vielfalt toleriert wird, sondern noch stärker geschätzt und gefördert wird. Auf eine Zukunft, wo unser aller Potential ausgeschöpft werden kann. Wir hoffen auf eine Welt, wo nach der Bekennung zu einer Minderheit Förderung und Unterstützung folgen.