POVIJEST HAKa

U ljetu 1947. su hrvatski Studenti i akademičari koncipirali jedan krug, ki je imao za cilj da načinji program kade postoji ponuda za zabave, predavanja, diskusije i tečaje o pitanji Gradiščanskih Hrvatov. Prvorazredan interes bi pripadao upoznanju, gajenju i očuvanju hrvatskoga kulturnoga dobra.

Konačno su u protuliću 1948. konstituriali Hrvatski akademski klub. Na početku je HAK imao samo mali broj članov i on se razvija u studentski klub, koga akademičari-seniori samo neredovito poišću. Klupski život ali izraste i iz toga se je razvio problem fluktuacije, stalan dolazak i odlazak aktivnih, minjaju se „generacije” studentov i interesen- tov, ki se priključuju HAK-u. Jako važno je bilo da je većina članov HAK-a istodobno bila aktivna u drugi visokoškolski organižacija, bio to Savez studentov (Hoch- schülerschaft), CV (Cartell-sa- vez), katoličanska visokoškolska mladina itd. i da su oni ne gledeć svoje političke orijentacije vidili u HAK-u svoje gradišćansko-hrvatsko sabirališće i korito.

Na redoviti klupski večeri počinje 1948. djelovanje s predavanji, zabavami i tečajem za hrvatski jezik, pokidob da se u gimnazija nigdor nije mogao učiti hrvatski. Po broju članov ostane HAK u dojdući ljeti još skoro obiteljski krug, u kom je glavni akcent ležao na gajenju ličnoga kontakta hrvatskih akademičarov i Studentov. Jedan vanjski državno-politički dogadjaj daje postojećim ciljem HAK-a jedan sasvim novi cilj: austrijanski Državni ugovor iz 1955., u čijem Članku 7 su internacionalno kodificirana prava Gradišćanskih Hrvatov. Za opstanak hrvatske narodne manjine čuva ov članak potribne zakonske mogućnosti pak je zbog toga njegovo ispunjenje za HAK i ostala društva Gradišćanskih Hrvatov od najvećega interesa. Kot rezultat dizajuće pripravnosti na aktivno angažiranje za kulturne i nacionalne posle svoje manjine pokrene HAK u protuliću 1957. izdavanje klupskoga časopisa za politiku i kulturu: Novi Glas. Ovomu forumu mladih slijedu dugoročno daljne inicijative, sve iz materijalne ograničenosti, ali jakoga i konstruktivnoga nagona za obnavljanjem.

Po tamburaškom djelovanju na početku počinje HAK djelati na dramskom sektoru i pokaže različne komedije npr. „Umišljeni betežnik”, „Hiža Drašković” i „Koliko smo, to smo”. Od 1957. do 1961. ljeta organizira HAK svaki tajedan svoj interni klupski program u starom stilu i s istim ciljem.

1963./64. ljeto donese proširenje folkornoga djelovanja HAK-a. Klupski člani pristupu narodnoj plesačkoj grupi HGKD-a u Beču, pod peljanjem Vladimira Vukovića i prezentiraju u protuliću skupa s tamburaškim orkestrom tri šare večere.

Pod predsjedničtvom Martina Prikosovića 1965. ljeta HAK skupa s „Klubom slovenskih studentov” organizira spomenslavu prilikom 20. obljetnice Druge republike i 10. obljetnice potpisanja Državnog ugovora. Uzato ovo ljeto orkestar HAK-a sudjeluje na svitskom festivalu tamburice u Osijeku.

Zahvaljujući Martinu Prikosoviću (pred. HGKD) i pomaganju dr. Demetra Linzera i arhitekta Mate Szauera se HAK i HGKD u jeseni 1965. ljeta uselu u skupni vlašći lokal, nazvan Gradišćansko-hrvatski centar u Beču. U drugoj polovici 60-ih ljet se djelovanje HAK-a proširi u dva nove i jako važne smjere: Prema hrvatskim sridnjoškolcem, rezervoaru budućih akademičarov i ha- kovcev, a drugič prema drugim manjinam u Europi s pristupom omladinskoj komisiji FUEV-a (Federalistična unija europskih narodnih manjin).

  1. isto prvi put izlazi Novi Glas nova publicistička platforma HAK-a.

Za svakotajedni klupski program HAK dostane sve već izvrsnih referentov i poznatih književnikov iz Austrije i Hrvatske. Ovo ozbiljno, diboko i na sve strani otvoreno bavljenje HAK-a s gradišćanskimi Hrvati dostigne 1973. ljeta

sa „Symposionom Croaticonom I”, široko koncipiranom znanstvenom analizom ondašnje situacije, svoj vrhunac.

„Symposion Croaticon I” za Hrvatski akademski klub nije samo vrhunac jubileuma „25 ljet HAK”. Iz organizacije, ka zastupa u glavnom cilje studentov, nastane organizacija narodne grupe, ku priznaju i državne institucije za partnera kod pregovorov o rješenju manjinskih prav. 6. septembra 1973. ljeta HAK po prvi put organizira „Dan mladine”, pod naslovom „Rendezvous 73″. Pod peljanjem i po ideji Branke Kornfeinda i farnika Ivana Zakalla se ovo prvo skupljanje hrvatske mladine održi u Trajštofu. Cilj skupljenja je: „Prvič, da skupimo mladinu iz svih krajev Gradišća, da ponudimo svetu mašu u mladenačkom stilu, da se pominamo, diskutiramo i da pokažemo naše kulturno bogatsvo.” (Branko Kornfeind)

1976. ljeta se zaključu zakoni o narodni grupa i o posebnoj brojidbi. Bojkot te posebne brojidbe nastane prvi veliki uspjeh na političkom polju. HAK sa svojim geslom „Ne damo se brojiti” i drugim pojavama dostane čuda podupi- ranj od strani naroda.

U razdoblju od 1979. ljeta prevladavaju nove inovacije na manjinskom sektoru, kade kanim posebno istaknuti vrhunac akcionizma u vezi sa seoskimi tablami koncu osamdesetih i početkom devedesetih, hrvatski kot službeni jezik, internacionalnu suradnju, posebni angažman za Hrvatsku, Symposion Croaticon i dvojezičnu gimnaziju.

Ča se je počelo u sedamdeseti ljeti, da su manjine i narodne grupe nastale tema u austrijskoj javnosti i po- litiki, je posebno došlo do izražaja u slijedećem desetljeću. Počelo se je to s bojkotom posebne brojidbe 1976., ki se broji med prve velike uspjehe hakovskoga djelovanja na političkom polju. HAK-u se je ugodalo stvoriti dobru koaliciju med simpatizanti hrvatskoga gibanja i onimi širokimi sloji u hrvatski seli, ki su imali velike probleme sa svojim identitetom i tako su se suprotstavili brojidbi o nacionalnoj pripadnosti.

U to vrime, 1978 ljeta., je i došlo do pritiska hrvatskih aktivistov i do prvih hrvatskih radio emisijov u ORF-u. Ovo je sad još bio mali ekskurz u 70-a ljeta.

Politički angažman

Kot sam jur spomenula, je posebni ak- cionizam u vezi sa seoskimi tablami karakterizirao razdoblje 80-ih. Ove akcije su počele pri Danu mladine u Mjenovu 1987. i su završile pri Danu mladine u Cindrofu 1994. Još svenek neriješeno pitanje dvojezičnih seoskih tablic, je prouzrokovalo napetosti unutar narodne grupe, ali i med pojedinimi strankami, Zemaljske i Savezne vlade. Izgledalo je da je govor za seoske table nastao tabu tema broj jedan. Ali HAK-u se je ugodalo usmjeriti pažnju nao problemu hrvatske topografije u široku javnost i politiku. Slijedili su različni izvještaji u nimški mediji. Ovde se mora i napomenuti da je HAK pokrenuo peticiju na Ustavni odbor Saveznoga vijeća, ku su potpisali oko tisuć ljudi.

Rezultat ovoga gibanja je bio jednoglasni zaključak u Savjetu za gradišćanske Hrvate za odobrenje postavljanja seoskih tablic. Ovim se je pokazalo da je važno upozoriti i senzibilizirati čim već ljudi, ne samo pripadnike manjine, za ovu temu. Ča je bila na početku apsolutno tabu tema je nastala jedna od glavnih u toj dobi. Stalne aktivnosti HAK-a, stalno potribovanje i stalne javne diskusije, kako da je moguće, da se zakoni ne ispunu i da se tako nepravično zah- adja s gradišćanskimi Hrvati su peljali do toga, da je Savezna vlada 2000. ljeta postavila dvojezične tablice u Gradišću, da smanji internacionalni pritisak iz Europske unije.

Posebni akcionizam hakovcev je tomu peljao da je konačno u osamdeseti ljeti u Austriji i Europi došlo do promjene u pristupu k manjinskoj po- litiki. Interkulturna suradnja, koncepti većjezičnosti su dobili na važnosti. Ali istovrimeno se je i iskusilo da je premalo samo kodificiranje manjinskih prav, nego čuda važnije je njevo pretvaranje u svakidanji žitak.

Hrvatski kot službeni jezik

Hakovski angažman za ispunjenje Državnoga ugovora (Član 7) je bio uspješan i kod službenoga jezika. Pod peljanjem Komiteta za prava gradišćanskih Hrvatov su konačno uspjesno tužili četiri ljudi, med njimi bivši predsjednik HAK-a (1982.) mag. Franjo Perušić i bivša predsjednica (1979- 1981) mag. Marijana Grandić kod Ustanvnoga suda. Dostignuli su, da Ustavni sud odstrani zakonske barijere, ke su političke stranke (SP, VP i FP) postavile protiv hrvatskoga jezika i da je tako nastao hrvatski jezik 1987. ljeta drugi službeni jezik u šest od sedam kotarov u Gradišću.

Internacionalna suradnja

Promjena u manjinskoj politiki i od- stranjanje „željeznoga zastora” su peljali tomu, da se je preminjio kip Europe, i tako je počela intenzivna suradnja izmedju drugimi manjinami. HAK se broji med utemeljajući član MEN-a od 1984. ljeta (Mladina europskih narad- nosti). Cilji su obdržanje i podupiranje kulture, jezika i identiteta manjin. Tako su HAK i MEN skupa organzirali u Bratislavi prvi seminar u „Istočnom bloku”, kade su sudjelivali i gradišćanski Hrvati iz Hrvatskoga Jandrofa pri organizaciji.

HAK i sada još aktivno sudjeluje u tom gibanju. Hakovci redovito poišću seminare u drugi zemlja, a u juliju ovoga ljeta smo bili i sami domaćini izmjene „Yana” (You are not alone- Ti nisi sam). HAK je i organizirao prvu veliku skupnu feštu gradišćanskih Hrvatov izvan Austrije, i to Dan mladine u Koljnofu 1990. ljeta, a ljeto dan kašnje u Hrvatskom Jandrofu. Iako je to bio jako velik ekonomski riziko, je to bio važan znak HAK-a da se pokaže povezanost izmedju Hrvati iz svih stran granic.

Posebni angažman za Hrvatsku

Različna gradišćanskohrvatska drušva, med nijmi i HAK, su organizirala materijalnu pomoć za ljude u Hrvatskoj prilikom boja 1991. ljeta. Na inicijativu Huberta Rešetarića se je instalirao „Socijalni fond Hrvatska“, na koga je došlo 198.500 eurov. Uz materijalna sredstva se je i skrbilo za smješćaje po obitelji, pobignu tih biguncev. Dokle je smjestio HKD ljude u Gradišću, je HAK preuzeo koordinaciju mjestov izvan granic u Ugarskoj i Slovačkoj. Med doseljeniki je bilo i čuda dice, a 2500 su našli utočišće u Gradišću. Za jedan dio dice su mogli organizirati podučavanje po nastavnom planu Hrvatske. Predavalo se je u 40 razredi pomoću učiteljev ki su došli skupa s dicom.

Symposion Croaticon

Kanim još kratko napomenuti na „Symposion Croaticon II” ki je bio 1983. 1jeta na Sveučilišću za gospodarstvo. Brojila se med najuspješnije priredbe prilikom 450 ljet doseljenja Hrvatov.

Dvojezična gimnazija

Hakovski angažman za ispunjenje Člana 7 i za realiziranje manjinskih prav je bio najveć plakativan na području seoskih tablic i službenoga jezika. Ali i za čuvarnice, osnovne škole i za dvojezičnu sridnju školu su se hakovci zalagali. Pravoda je laglje postaviti ili pomazati dvojezičnu tablu, nego postaviti dvojezičnu školu. Stručnjaki u hakovski krugi su jur u sedamdeseti ljeti razvijali različne koncepte za dvojezičnu nastavu. U pogled na sridnju školu su rodili ideju dvojezične obrtne gimnazije, ka bi mogla stati u sridnjem Gradišću. Ideja je bila, da se izobrazu mladi ljudi na hrvatskom jeziku s dodatnom kvalifikacijom, ka im omogućuje ostati u regiji. Pitanje dvojezične izobrazbe u praksi je HAK nosio i na sveučilišće. 1991. ljeta je HAK skupa sa Slovenci i s ÖH-om priredio opažen simpozij na temu „Bildungssprache – Mutterspra-che.” Skupa su publicirali i popratnu knjigu.

Rezultat ovoga djelovanja je bilo konačno otvaranje Dvojezične savezne gimnazije u Borti. Prinos HAK-a je bio, da se je borio za ovu ideju, dokle su drugi još spali, da su stalno gurali ideju, lobizirali i mobilizirali, tako da je konačno politika kanila i morala reagirati, jer su upoznali vridnost ideje.